Prijeđi na sadržaj

Razgovor:Tamna energija

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Tamna energija.
Rad na člancima
Pismohrane:


Alternativna teorija tamne energije

[uredi kôd]

Odlučio sam prebaciti tekst suradnika Ddorotic na stranicu za razgovor jer mi se čini da je tekst plod njegovih osobnih razmišljanja, a ne službena znanstvena teorija. Prihvaćene teorije su Lambda CDM model i Quintessence i mislim da bi se o njima trebalo pisati. Iako je iznesena hipoteza jednostavna i elegantna, mislim da joj nije mjesto na wikipediji dok je znanstvena zajednica ne prihvati.--Dean72 (razgovor) 11:57, 20. studenog 2012. (CET)


"Teorija tamne energije.


Mjerenjem je utvrđeno da nepoznata sila ubrzava širenje svemira te da djeluje kao suprotna sila gravitaciji. Tu silu nazivamo Tamna energija. Galaksije koje se udaljavaju vidimo u blago crvenoj boji zbog Dopplerovog efekta. Pretpostavlja se da je 74% svemira sačinjeno od tamne energije. Tako se zove, jer o njoj ne znamo gotovo ništa, znamo samo njezine učinke.


Tamna energija je najprihvatljivija hipoteza koja objašnjava ubrzavanje širenje svemira. Dva opće prihvaćena modela tamne energije su kozmološka konstanta te skalarna polja. Einstein je kozmološku konstantu uveo u jednadžbe opće teorije relativnosti zbog nezadovoljstva činjenicom da njegove jednadžbe ne dopuštaju stacionaran svemir. Kasnije je istu odbacio te izjavio da mu je to bila najveća pogreška. Edwin Hubble otkrio je 1929. proporcionalnost između udaljenosti pojedine galaksije i njenog crvenog pomaka. Hubble je uz pomoć Dopplerovog efekta zaključio da se galaksije udaljavaju, odnosno da se svemir širi.


Opažanja svemira od kraja 90 tih godina prošlog stoljeća dovela su do zaključka da se svemir ubrzano širi. Stručni tim istraživača je 1998 i 1999 godine objavio svoja opažanja da se svemir ubrzano širi te su za taj rad 2011 godine dobili Nobelovu nagradu. Trenutni standardni model kozmologije uključuje kozmološku konstantu. (Lambda CDM model) Teorija kozmološke konstante se proučava i unaprjeđuje.


Priroda tamne energije je spekulativnog karaktera, jedini dokazi su mjerenja udaljenih galaksija i njihov odnos prema crvenom pomaku. Smatra se da je većinom homogena te da ne utječe na niti jednu od fundamentalnih sila osim gravitacije. U slučaju da nije homogena svemir bi ubrzano težio entropiji i kaotičnim gibanjima. U računalnim simulacijama svemira je utvrđeno da svemir se ne bi razvio da ukoliko je ista djelovala od početka.


Mnogi fizičari smatraju da Tamna energija ne postoji zbog mnogo nelogičnosti. Grčki fizičar Christos Tsagas tvrdi da ista je samo privid zbog našeg relativnog kretanja u odnos na ostale galaksije.


Alternativne ideje i poveznice:

S obzirom na ubrzanje zvijezda u samom centru naše galaksije, koje se kreću u eliptičnim putanjama možemo utvrditi da se kreću oko masivnog gravitacijskog objekta. (Sagittarius A) Naša galaksija Mliječna staza ima supermasivnu crnu rupu u svojem središtu.


Crna rupa u našoj galaksiji svojom gravitacijom drži sve zvijezde na okupu. Centripetalna sila gravitacije je u relativnoj ravnoteži sa centrifugalnom silom uzrokovanom kretanjem zvijezda u galaksiji. Iz tog razloga naša galaksija ima spiralni oblik.


Jedna od teorija koja opisuje Crne rupe je i Einsteinova Opća teorija relativnosti. Promatranjem drugih galaksija utvrđeno je da se crne rupe hrane plinovima i zvijezdama. Ono što ne mogu "progutati" izbacuju u mlazovima elektriziranih plinova i gama zračenja. Uglavnom, može se zaključiti da crne rupe kontinuirano povećavaju masu "proždirući" stelarne plinove, čestice, zvijezde. Logična pretpostavka je da kada se susretnu dvije crne rupe one se spajaju u veće rupe. Jedna od teorija koja podržava ovaj model je Teorija velikog sažimanja.


Sila gravitacije je proporcijalna sa masom tijela, a obrnuto proporcijalna sa kvadratom udaljenosti. U slučaju da neko tijelo kruži u orbiti na istoj udaljenosti oko masivnog tijela kojem se povećava masa, a sa time gravitacija, ono da bi ostalo u orbiti mora povećati brzinu da bi se uspostavila ravnoteža centripetalne i centrifugalne sile.


Prostor vrijeme je fizikalni pojam koji se najčešće povezuje sa Einsteinovom teorijom relativnosti, a važan je, jer objedinjuje prostorne dimenzije i vremensku dimenziju u jednu pojavu.


Einsteinovom teorijom i kasnijim mjerenjima dokazano je da su prostor i vrijeme povezani te da promjene koje utječu na prostor utječu i na vrijeme. Primjer: GPS sateliti moraju kontinuirano korigirati vrijeme sa atomskim satovima na Zemlji da bi mogli funkcionirati, jer im vrijeme lagano kasni u odnosu na planet Zemlju. S obzirom na gore navedeno možemo doći do sljedećih logičkih zaključaka: a,b,c,d ,e


a) Ovisno o masi i udaljenosti ovisi sila gravitacije, vrijeme u svemiru nije konstantno.

b) Povećanjem mase tijela povećava se njegova gravitacija. To povećava učinak tog tijela na svijanje prostor/vremena.

c) Svijanja prostor/vremena uzrokovano gravitacijom usporava vrijeme tijelu koje se kreće u orbiti nekog masivnog tijela.

d) Pošto gravitacija iskrivljuje prostor/vrijeme, dolazimo do logičnog zaključka, da sa povećanjem gravitacijskog polja crne rupe naše vrijeme usporava. (mi smo tijelo u orbiti)


Glavni zaključak/ teorem

Ubrzanje širenja cijelog svemira je prividno. Usporava li vrijeme ili tijelo ubrzava, za nas kao promatrača je to izgleda identično. Na vidljivu sliku udaljenih galaksija sa crvenim pomakom utječe usporavanje vremena uzrokovano gravitacijom te širenje svemira, a ne ubrzanje galaksija. Također moguće je, da jedan od čimbenika je i relativno kretanje naše galaksije. Usporavanje vremena je proporcionalno povećanju mase, tj. gravitacije crne rupe u centru naše galaksije. Učinak njenog gravitacijskog polja na prostor/vrijeme u našoj galaksiji stvara privid ubrzanja širenja svemira.


23.10.2012"